One su sanitarne radnice u bolnici Isa Grezda u Đakovici. To su žene iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice. Suočavaju se s kašnjenjima u plaćanjima i nesigurnošću u radnim odnosima.
Takve situacije su dobro poznate u sektoru rada na Kosovu. Kao što istraživanja pokazuju, tim više kada se radi o radnicima iz RAE zajednica.
U bolnici “Isa Grezda” prisiljeni su i protestovati i organizovati štrajkove. Sebahate Quni je jedna od njih. Njen rad nije plaćen zbog ugovornih sporova između javnog poslodavca i privatnog preduzeća.
Odgovorne institucije ne deluju. Plate ne dolaze. Sindikalisti čak počinju sumnjati u diskriminaciju na osnovu etničke pripadnosti. Kao što je Sakibe Hoti.
Ti su se problemi pretvorili u hronično pitanje koje zahteva održiva institucionalna rešenja. Izazovi u obrazovanju, teška društveno-ekonomska situacija, zdravlje, zapošljavanje i rani brakovi i dalje su prisutni, zbog čega je potrebno preduzeti konkretne i dugoročne mere za poboljšanje situacije.
Jedno od bitnih pitanja za poboljšanje uslova romskih, ašaklijskih i egipćanskih zajednica ostaje njihovo aktivno učešće u svim sferama javnog i institucionalnog života. U tom kontekstu, institucionalno regulisanje prava i nadležnosti zajednica važan je korak prema poboljšanju njihovih uslova. I ne samo to.
Kao preduslov, potreban nam je okvir koji omogućuje inkluzivna društva i društva pomirenja. To je prvi put osmišljeno Ahtisaarijevim paketom, iz kojeg je izveden ustavni model današnjeg Kosova.
Drugi preduslov je normalizacija odnosa Kosova i Srbije. Savetovanje nevećinskih i srpskih zajednica, odnosno integracija romskih, aškalijskih i egipćanskih zajednica u ovu dinamiku jača socijalnu koheziju i legitimitet institucija.
Smanjenje napetosti između Kosova i Srbije omogućilo bi da se politička pažnja više fokusira na domaće izazove. U periodu stabilnosti, Vlada Republike Kosova mogla bi dati veći prioritet jednakim mogućnostima, pristupu obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama za RAE zajednice, umesto da usmerava svoje resurse na pitanja sigurnosti ili diplomacije.
Normalizacija odnosa između Kosova i Srbije može postati katalizator promena i za RAE zajednice. Implementacija sporazuma u Briselskom dijalogu već je uslov za napredak Srbije i Kosova ka članstvu u Evropskoj uniji. Stoga je proces normalizacije koji olakšava Evropska unija popraćen ‘evropeizacijom’, institucionalnom reformom, jačanjem vladavine prava i ljudskih prava. Dakle, to uključuje borbu protiv diskriminacije i poboljšanje poštovanja ljudskih prava, u područjima bitnim za RAE zajednice, koje se često suočavaju s marginalizacijom i isključenošću.
Jačanjem uključenosti zajednice i socijalne pravde, normalizacija odnosa između Kosova i Srbije može doneti koristi ne samo regionalnom miru, već i koheziji i jednakosti unutar samog Kosova.
Kao takav, to je zajednički interes. Kao i onih koji upravljaju i rade u bolnici Isa Grezda u Đakovici.
Ova publikacija omogućena je u okviru projekta „Dijalog, rešenje, budućnost“ uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke, kojeg sprovode Nova socijalna inicijativa (NSI) i Institut za socijalnu politiku Musine Kokalari. Sadržaj ne odražava nužno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Njemačke.