U srcu države koja sebe promoviše kao multietničku i demokratsku, suočava se sa obrazovnom krizom koja preti da izbriše korene njenog jezika i identiteta. Obrazovanje na turskom jeziku na Kosovu nalazi se u slobodnom padu, a institucionalna tišina koja ga prati čini ovaj pad još opasnijim.
Piše: Enis Tabak
U Prizrenu, gradu koji je mnogima simbol suživota, učionice škola sa nastavom na turskom jeziku se prazne. U Mitrovici, neke škole su u opasnosti da se potpuno zatvore. Dok institucije promovišu uključivanje zajednica u dokumentima i deklaracijama, realnost na terenu govori drugu priču: priču o nedostatku kvalitetnih školskih udžbenika, nedostatku obučenog kadra, kao i o nedostatku političke i budžetske pažnje prema ravnopravnom delu kosovskog društva.
Strukturnih problema ima mnogo. Udžbenici na turskom jeziku često su zastareli, loše prevedeni sa albanskog ili srpskog jezika i ne odražavaju lokalni kontekst. Škole sa nastavom na turskom rade sa ograničenim resursima, dok su na univerzitetskom nivou mogućnosti oskudne, što primorava mnoge mlade da studiraju u Turskoj.
Uprkos pojedinačnim pokušajima, kao što su donacije knjiga iz Turske ili podrška političkih ličnosti turske zajednice, nedostaje dugoročna državna strategija koja tretira ovo pitanje kao ključni deo obrazovnog i društvenog razvoja zemlje.
Od institucionalne izolacije do rizika od asimilacije
Iako Sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije predviđa zaštitu svih nerazmjernih zajednica, fokus u implementaciji gotovo isključivo nije bio na turskoj zajednici. Zajednice poput turske, iako imaju političko zastupanje u institucijama odlučivanja, ostaju na marginama državne agende. Ova dugotrajna administrativna i politička tišina povećava rizik da mlade generacije izgube vezu sa svojim jezikom, kulturom i identitetom.
Turski jezik na Kosovu nije samo sredstvo komunikacije; on je deo kolektivnog sećanja, kulturna veza i svedočanstvo istorije koja prevazilazi državne granice.
Rešenja postoje, ali zahtevaju političku volju i aktivno uključivanje. Neophodno je: osnivanje jedinice u Ministarstvu prosvete za koordinaciju obrazovanja na jezicima manjinskih zajednica, uključujući turski; izrada i objavljivanje originalnih školskih udžbenika na turskom jeziku, prilagođenih kosovskom kontekstu; podrška univerzitetima koji nude programe na turskom jeziku i kontinuirana obuka nastavnika; osigurati da se primena međunarodnih sporazuma o pravima zajednica ne sprovodi selektivno.
Turski jezik je deo identiteta Kosova kao multietničke i demokratske države. Zaštititi ovo obrazovanje znači zaštititi ravnopravnost, različitost i budućnost zemlje koja se još uvek gradi.
Stoga, obrazovanje na turskom jeziku na Kosovu predstavlja ogledalo institucionalnog pristupa raznolikosti. A ono što nam ovo ogledalo danas pokazuje jeste nepažnja i zapostavljanje. Međutim, nije kasno da se ovaj tok promeni sa posvećenošću, saradnjom i iskrenom političkom voljom.
(Enis Tabak je novinar. Ova publikacija je omogućena u okviru projekta „Dialogue, Solution, Future“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke, koji sprovode Inicijativa za novu socijalnu inkluziju (NSI) i Institut za društvene politike Musine Kokalari. Sadržaj ne odražava nužno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke).