Danas je Institut za socijalne politike ‘Musine Kokalari’ predstavio na konferenciji za medije izveštaj ‘Hidroelektrane – Profit za privatnike na štetu javnog okruženja’.
Ovaj izveštaj je objavljen u okviru projekta ‘Društveni uticaj hidroelektrana na naše društvo’, kao deo inicijative Human Rightivism, uz podršku Fonda za razvoj zajednice – CDF i finansiranje Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju – SIDA.
Koordinator projekta, Dardan Bujupi, saopštio je da je studija bila fokusirana na Klisuru Dečana sa četiri hidroelektrane, kao i na hidroelektranu u Radavcu kao uporednu tačku.
On je predstavio nalaze istraživanja, kao što su kršenje političkih prava, odnosno prava na učešće u donošenju odluka i prava na informisanost, odnosno nedostatak transparentne javne rasprave.
Istraživanje pokazuje da smo od životne sredine kao javnog dobra prešli na životnu sredinu kao sredstvo ekonomije ponude, pri čemu postoji jasna razlika između perioda pre izvodljivosti i perioda nakon izgradnje – kako u pogledu investicija od strane kompanije ‘Kelkos Energy’, tako i u pogledu instalirane snage i hidropotencijala.
Bujupi je ukazao na razlike u investicijama između projektovanih i realizovanih iznosa od strane same kompanije Kelkos, gde razlika iznosi 14.242.577 evra, odnosno 26% ukupne vrednosti projektovanih investicija.
Netransparentna koncesija na štetu životne sredine, kršenje Zakona o vodama i iskorišćavanje celokupnog vodnog kapaciteta, uništavanje vegetacije i prirodnog staništa, kao i narušavanje turističkog i poljoprivrednog potencijala, ostaju izuzetno problematična pitanja.
Na kraju, Belgzim Kamberi, direktor Upravnog odbora Instituta za socijalne politike ‘Musine Kokalari’, predstavio je 8 preporuka kao rezultat istraživanja:
-Da se preciziraju detalji vođenja javne rasprave na rigorozniji način
-Dozvola za izgradnju hidroelektrana treba da se izdaje putem postupka davanja koncesije sa više ponuđača, a ne putem vodne dozvole koja se daje jednoj jedinoj kompaniji.
-Dozvola od ZRRE treba da bude u skladu sa osnovnim principom izgradnje hidroelektrana, a to je očuvanje ekološkog minimuma i realnog hidropotencijala reke (predviđenog i u studiji izvodljivosti), kao i uzimajući u obzir protok vode koji se može koristiti za energiju, a da se ne ugrozi tok reke, pejzaž, protok i stanište živih bića u reci.
-Obaveze investitora da budu uključene u ugovor, zajedno sa klauzulom koja predviđa mogućnost raskida ugovora u slučaju neispunjavanja obaveza od strane investitora.
-Jasnije definisati ekološki minimum putem formule koju izrađuju stručnjaci iz oblasti.
-Vrši se kontinuirani nadzor rada hidroelektrana od strane nadležnog inspektorata.
-Uspostaviti standard za materijale koji se koriste za izgradnju hidroelektrana, kako bi te konstrukcije bile u skladu sa okruženjem.
-U okviru studije izvodljivosti treba da se uradi i studija o društvenom uticaju izgradnje hidroelektrana na zajednicu.
Preuzmi izveštaj: