Piše: Jelena Durlević*
Šta je jače – ono što nas deli ili ono od čega živimo?
U podeljenim društvima kao što je Kosovo, koje je dugo opterećeno etničkim podelama, odgovor često dolazi iz svakodnevnog života. Kada poljoprivrednici zajedno prodaju proizvode, kada trgovci sarađuju preko etničkih granica i kada lokalne zajednice rade na zajedničkim interesima, poverenje među ljudima različitih etniciteta gradi se neuporedivo brže nego kroz političke dogovore.
Opština Štrpce dobar je primer za ovu temu jer predstavlja sredinu u kojoj žive ljudi različitih nacionalnosti, kultura i tradicija. Tokom godina, različite istorijske okolnosti dovele su do stvaranja određenih etničkih podela i međusobnog nepoverenja među zajednicama.
Ipak, svakodnevni život pokazuje da postoje oblasti u kojima saradnja može biti jača od razlika. Jedna od najvažnijih takvih oblasti jeste ekonomija. Kada ljudi rade zajedno, ostvaruju prihode, razvijaju svoje poslove i unapređuju kvalitet života, etničke razlike često postaju manje važne od zajedničkog interesa.
Upravo zato se može reći da ekonomska saradnja ima potencijal da prevaziđe etničke podele u opštini Štrpce. Poznati ski-centar Brezovica privlači posetioce iz različitih krajeva regiona, dok turizam predstavlja jednu od najvažnijih privrednih grana koja može povezati ljude bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Vlasnici hotela, restorana, prodavnica, privatnog smeštaja i drugih uslužnih delatnosti imaju zajednički cilj – da pruže što bolju uslugu, privuku što više turista i ostvare bolju zaradu.
U tom procesu, pored toga što ugostiteljski objekti sarađuju sa različitim dobavljačima i partnerima, oni zapošljavaju i radnike, pri čemu su stručnost i kvalitet rada mnogo važniji od etničke pripadnosti. Jedan od primera takvog poslovanja je hotel „Brezovica“, u kojem zajedno rade zaposleni iz srpske i albanske zajednice. Na radnom mestu ljudi svakodnevno sarađuju, rešavaju probleme i ostvaruju zajedničke ciljeve, a takva saradnja doprinosi međusobnom upoznavanju i smanjenju stereotipa. Kada neko svakodnevno radi sa kolegama druge nacionalnosti, lakše uviđa da među njima postoji mnogo više sličnosti nego razlika.
Pored turizma, značajnu ulogu u ekonomskom razvoju opštine Štrpce imaju poljoprivreda i stočarstvo. Mnogi stanovnici Štrpca bave se uzgojem malina i drugog voća i povrća, ali i proizvodnjom mleka, čuvenog šarskog sira, meda i drugih proizvoda.
Poljoprivredni proizvođači često se suočavaju sa sličnim problemima, bez obzira na etničke i druge razlike, kao što su visoki troškovi proizvodnje, potreba za boljim tržištem, nedovoljno mogućnosti za plasman proizvoda i nedostatak savremene opreme. Kako bi prevazišli ove izazove, u Štrpcu postoji određeni nivo međuetničke ekonomske saradnje. Kao jedan od najkonkretnijih primera navodi se partnerstvo između Srbina i Albanca na pijaci u Štrpcu. Novica Marinković i Bekim Maliqi godinama su zajedno vodili posao i prodajno mesto svakog četvrtka, a sami su isticali da im etnička pripadnost nije prepreka za saradnju.
Ovo pokazuje da, kada ljudi iz različitih zajednica zajednički nastupaju na tržištu, razmenjuju iskustva i pomažu jedni drugima, povećavaju svoje šanse za uspeh, dok ekonomski interes postaje važniji od predrasuda i podela. Još jedan primer koji ide u prilog ovoj tvrdnji jeste saradnja u vezi sa otkupom malina u Štrpcu. Naime, malinari iz srpske zajednice prodaju svoje proizvode hladnjačarima iz albanske zajednice i obrnuto.
Istovremeno, mnogi mladi iz različitih zajednica na teritoriji opštine Štrpce suočavaju se sa istim izazovima: nezaposlenošću, nedostatkom prilika za profesionalni razvoj i željom za boljom budućnošću. Kroz zajedničke projekte, obuke i preduzetničke inicijative oni mogu razvijati poslovne ideje koje donose korist čitavoj zajednici. Kada mladi sarađuju na ostvarivanju ekonomskih ciljeva, stvaraju nova prijateljstva i grade odnose zasnovane na međusobnom poštovanju. Na taj način postaju primer da saradnja može biti uspešnija od podela.
Kada ljudi zavise jedni od drugih kroz poslovne aktivnosti, povećava se njihova spremnost da nesuglasice rešavaju mirnim putem. Uspeh jednog preduzeća često donosi korist i drugim privrednim subjektima, što podstiče zajednički interes za očuvanje dobrih međuljudskih odnosa. U ovakvom okruženju smanjuje se prostor za konflikte, a povećava mogućnost za zajednički razvoj.
Ukoliko izađemo iz okvira opštine Štrpce, jedan od najizraženijih primera međuetničke ekonomske saradnje jeste fabrika „Vipa“ iz Vučitrna, odnosno saradnja poljoprivrednika srpske nacionalnosti i vlasnika fabrike albanske nacionalnosti. Naravno, ekonomska saradnja sama po sebi ne može u potpunosti ukloniti sve etničke podele. Za to su potrebni vreme, obrazovanje, međusobno poštovanje i podrška institucija. Ipak, ona može predstavljati važan korak ka izgradnji poverenja među ljudima.
Kada stanovnici vide konkretne koristi od saradnje, lakše prihvataju ideju zajedničkog rada, a zajednički rad donosi bolje rezultate od izolacije i podela. Institucije, škole, nevladine organizacije i lokalna samouprava mogu doprineti ovom procesu kroz podršku zajedničkim ekonomskim projektima.
Ekonomski razvoj je jedan od najvažnijih faktora za izgradnju boljih odnosa među ljudima, a primer Štrpca pokazuje da ekonomska saradnja može biti snažan most između različitih zajednica. Kada ljudi dele zajedničke interese i rade na ostvarivanju zajedničkih ciljeva, lakše prevazilaze predrasude i grade međusobno poverenje. Turizam, poljoprivreda i omladinsko preduzetništvo predstavljaju oblasti u kojima saradnja već danas može donositi pozitivne rezultate.
Upravo zato ekonomska saradnja predstavlja važan put ka stabilnijoj, uspešnijoj i povezanijoj budućnosti za sve građane opštine Štrpce.
*Jelena Durlević je završila ekonomsku školu i sarađuje sa nevladinom organizacijom ‘Strong Start’ iz Štrpca.
(Ovaj op-ed je napisan u okviru projekta ‘Promovisanje političkog dijaloga o međuetničkoj i socijalnoj koheziji’, uz podršku National Endowment for Democracy (NED)).