Tržište rada na Kosovu već godinama prati ista slika: neregularni ugovori, kršenje radnih prava i stalna nesigurnost za zaposlene. Ipak, uporedo sa tom realnošću, razvija se drugačiji segment tržišta pre svega tehnološki sektor povezan sa međunarodnim kompanijama koji funkcioniše po sasvim drugačijim pravilima. Konkurentnije plate, fleksibilno radno vreme i jasni standardi zapošljavanja postaju norma. Tako se unutar istog tržišta rada sve jasnije oblikuju dve paralelne stvarnosti.
Za 26-godišnju Fatjonu Topanicu, mladu majku i mrežnu inženjerku, hibridni model rada nije privilegija, već uslov opstanka. Zaposlena je u kompaniji sa sedištem na Kosovu koja pruža usluge američkom tržištu, a fleksibilnost joj, kako kaže, omogućava ravnotežu između karijere i porodice
“U ovoj kompaniji sam više od tri godine, pre svega zato što mi hibridni model rada kao novoj majci mnogo znači. Mogu da provodim više vremena sa detetom i lakše organizujem porodični život. Na prethodnom poslu to nije bilo moguće”, kaže ona.
Fatjonina priča nije izuzetak. Tehnološki sektor postaje jedan od najupečatljivijih primera kako saradnja sa međunarodnim kompanijama može direktno unaprediti radne uslove na Kosovu.
Prema rečima Vjollce Çavolli, direktorke STIKK Kosova, rana orijentacija ka stranim tržištima i konkurencija za kvalifikovane kadrove primorale su kompanije da brže usvoje savremene radne prakse: ocenjivanje prema učinku, transparentne uloge, ulaganje u profesionalni razvoj i otvoreniju organizacionu kulturu.
“Saradnja sa stranim kompanijama donela je jasna i standardizovana očekivanja – od politika zapošljavanja do upravljanja projektima i profesionalne komunikacije. To je stvorilo pozitivan pritisak ka konkurentnijim platama, većoj fleksibilnosti i snažnijem fokusu na dobrobit radnika”, objašnjava Çavolli.
Ona dodaje da udaljeni i hibridni modeli rada mogu biti primer i drugim sektorima, pod uslovom da je rad digitalan i da se rezultati jasno mere. Ipak, naglašava da je presudan faktor menadžerska kultura usmerena na učinak, a ne na fizičku prisutnost zaposlenih.
Za Lind Hetemija prelazak iz lokalne kompanije u nemačku tehnološku firmu predstavljao je prelomni trenutak u karijeri.
“Ranije smo radili bez važećeg ugovora i bez naknade za prekovremeni rad. Danas imam bolju platu, jasne uslove i osećaj sigurnosti u pogledu budućnosti. To me motiviše da se profesionalno razvijam”, kaže on.
Slično iskustvo ima i Edita Muharremi, koja iz Kosova radi na daljinu za austrijsku kompaniju. “Imam ugovor, plata stiže na vreme, raspored se poštuje.
Odmori su planirani, prekovremeni rad se plaća. Prvi put osećam da se moj rad profesionalno ceni”, ističe ona.
Međutim, dok manji broj radnika živi ovu novu realnost, većina se i dalje suočava sa sistematskim kršenjem prava.
Podaci Inspektorata za rad za 2024. godinu potvrđuju razmere problema: 1.722 prekršaja u vezi sa naknadama za radnike, 1.192 slučaja povrede prava na godišnji odmor i 1.095 slučajeva nezakonitog prestanka radnog odnosa. Rad vikendom, prekovremeni rad i rad na državne praznike ostaju među najproblematičnijim kategorijama.
Gresa (ime poznato redakciji) obratila se Inspektoratu nakon što joj je ugovor na neodređeno vreme raskinut istog dana, bez zakonske procedure.
Nakon meseci usmenih obećanja o povećanju plate i boljim uslovima, radni odnos joj je prekinut zbog dva izostanka iz porodično-zdravstvenih razloga, o kojima je, kako tvrdi, unapred obavestila poslodavca.
Inspekcija je presudila u njenu korist i kaznila poslodavca.
“Danas radim za nemačku kompaniju i osećam se daleko više poštovano. Biznisi na Kosovu još uvek ne razumeju šta znači organizaciona kultura”, kaže ona.
U međuvremenu, izvoz usluga sa Kosova beleži stabilan rast.
U 2024. godini dostigao je 3,36 milijardi evra, od čega je izvoz IT usluga iznosio 348,4 miliona evra. Tehnološki sektor se tako sve jasnije profilisao kao jedan od ključnih pokretača ekonomije.
Ipak, njegov uticaj na celokupno tržište rada ostaje ograničen.
Dok tehnologija pokazuje da je pristojan rad moguć i na Kosovu, većina radnika i dalje živi u neizvesnosti i pod rizikom od kršenja prava. Pitanje više nije da li standardi postoje – oni već funkcionišu u međunarodnim kompanijama – već da li su država i lokalna preduzeća spremni da izuzetak pretvore u pravilo.
Agnesa Qorri je novinarka koja se bavi ženskim pravima. Završila je studije masovne komunikacije i novinarstva i od 2016. godine radi kao novinarka. Tokom svoje karijere bila je deo nekoliko medijskih kuća, uključujući programe koji se emituju na Klan Kosova. Ona je autorka i producentkinja podkasta ‘Equal Voices’.
Ovaj članak je napisan u okviru platforme ‘Decent Work’, koju vode Institut za socijalne politike Musine Kokalari i Centar za politike emancipacije u Srbiji, projekat koji podržava Evropski fond za Balkan – EFB.
Sadržaj i stavovi izneti u članku isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta Musine Kokalari i Centra za politike emancipacije u Srbiji.