{"id":7775,"date":"2025-07-28T14:30:12","date_gmt":"2025-07-28T14:30:12","guid":{"rendered":"https:\/\/musineinstitute.org\/normalizacija-nenormalizacije-licnih-dokumenata-2\/"},"modified":"2025-07-28T14:30:13","modified_gmt":"2025-07-28T14:30:13","slug":"normalizacija-nenormalizacije-licnih-dokumenata-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/normalizacija-nenormalizacije-licnih-dokumenata-2\/","title":{"rendered":"Normalizacija nenormalizacije li\u010dnih dokumenata"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>\u010cak i nakon \u201cevropskog re\u0161enja\u201c za li\u010dne karte u okviru dijaloga za normalizaciju odnosa izme\u0111u Kosova i Srbije, i dalje postoji odre\u0111eni broj pripadnika srpske zajednice koji \u017eive i rade na Kosovu, a koji nisu u moguc\u0301nosti da dobiju kosovska dokumenta.<\/strong><\/p>\n\n<p><strong>Autor: Ana Qup<\/strong><\/p>\n\n<p>Poznato je da od stvaranja kosovskih li\u010dnih dokumenata, koji su, sec\u0301ate se, pre\u0161li put od UNMIK li\u010dnih karata do kosovskih, zvani\u010dni Beograd i vlada u Srbiji ih nisu priznavali. Od po\u010detka Briselskog sporazuma, a zatim i Ohridskog sporazuma, uvek se \u201epregovaralo\u201c da je sloboda kretanja gra\u0111ana prioritet, ispostavilo se da to nije slu\u010daj. Posle mnogo godina, uspostavljen je reciprocitet u srpskim dokumentima, a Srbija je kona\u010dno priznala kosovske.<\/p>\n\n<p>Iako od prvog potpisivanja Briselskog sporazuma 2011. godine, koji su potpisali tada\u0161nji premijeri Kosova i Srbije, Hashim Tha\u00e7i i Ivica Da\u010dic\u0301, uz posredovanje tada\u0161nje visoke predstavnice za spoljnu politiku i bezbednost Evropske unije, Ketrin E\u0161ton, \u010dini se da posle \u010detrnaest godina tog sporazuma postoji olak\u0161anje, ali za odre\u0111ene gra\u0111ane.<\/p>\n\n<p>Zatim su usledili sporazumi iz 2013. i 2015. godine, gde se glavna diskusija vodila o osnivanju Zajednice op\u0161tina sa srpskom vec\u0301inom, gde bi srpska zajednica, kao manjinsko-vec\u0301inska zajednica na Kosovu, ostvarivala odre\u0111ena prava garantovana Ustavom Kosova.<\/p>\n\n<p>Vlade na Kosovu su varirale, od Demokratske partije Kosova, preko Demokratskog saveza Kosova, do Alijanse za buduc\u0301nost Kosova, ali u poslednje \u010detiri godine otkako je pokret Samoopredeljenje preuzeo vladu, \u010dini se da je vi\u0161e posla ura\u0111eno na stvaranju te\u0161koc\u0301a za gra\u0111ane nego na dono\u0161enju olak\u0161anja.<\/p>\n\n<p>I dalje postoji odre\u0111eni broj pripadnika srpske zajednice koji \u017eive i rade na Kosovu, ali ne mogu da dobiju kosovska dokumenta. Jedina koja poseduju su ona iz srpskog sistema, koja pominju gradove na Kosovu, kao \u0161to su \u201ePU Pri\u0161tina\u201c, \u201ePU Kosovska Mitrovica\u201c ili \u201ePU Gnjilane\u201c. Upravo ta dokumenta kosovske institucije smatraju \u201enelegalnim\u201c, neva\u017eec\u0301im za njih, a obi\u010dni gra\u0111ani su uslovljeni da se sele, iz straha da c\u0301e biti ka\u017enjeni ili mo\u017eda uhap\u0161eni zbog posedovanja \u201enelegalnih dokumenata\u201c, dok im iste vlasti ne dozvoljavaju da dobiju kosovska dokumenta. Postoji i strah da bi mogli biti proterani sa Kosova, a ovde imaju sve: \u017eivot, porodicu i posao.<\/p>\n\n<p>Marijana Jovanovicq \u017eivi u Severnoj Mitrovici od 2003. godine. Njen otac je ro\u0111en u Titovoj tada\u0161njoj Mitrovici, koja se i danas zove Mitrovica, ali je sada podeljena na Ju\u017enu i Severnu. Njena majka je ro\u0111ena u Gra\u010danici. Marijanina nesrec\u0301a je \u0161to je ro\u0111ena u Kraljevu 1988. godine, gradu koji pripada Ra\u0161kom okrugu u Srbiji.<\/p>\n\n<p>Deo osnovnog obrazovanja zavr\u0161ila je u Severnoj Mitrovici, zatim srednju \u0161kolu i fakultet. U tom gradu se udala, osnovala porodicu i na\u0161la posao. Do danas nema kosovska dokumenta, a godinama poku\u0161ava da ih dobije.<\/p>\n\n<p>Prema administrativnom uputstvu koje je 2013. godine potpisao tada\u0161nji predsednik kosovske skup\u0161tine Jakup Krasniqi, nije bilo moguc\u0301e da imate dvojno dr\u017eavljanstvo (na primer, Kosova i Srbije), a samim tim ni dvojna dokumenta. \u010clanovi srpske zajednice tada nisu \u017eeleli da se odreknu srpskog dr\u017eavljanstva, jer ako se vratimo na po\u010detak teksta, Srbija nije prihvatala kosovska dokumenta, a ulazak u Srbiju sa kosovskim li\u010dnim kartama bio je nemoguc\u0301. Zatim, 2021. godine, kada je kosovski premijer Albin Kurti odlu\u010dio o reciprocitetu o srpskim dokumentima, Srbija je dozvolila ulazak sa kosovskim dokumentima, a kosovska vlada je obec\u0301ala da c\u0301e olak\u0161ati nevec\u0301inskim zajednicama prelazak sa srpskih na kosovska dokumenta, ne samo li\u010dnih karata, vec\u0301 i voza\u010dkih dozvola. I ovo je po\u010delo, ali postoje uslovi, koje neki gra\u0111ani, poput pomenute Marijane, ne ispunjavaju. Dvojno dr\u017eavljanstvo je sada tako\u0111e dozvoljeno, ali ako \u017eelite da imate kosovska dokumenta, ta\u010dnije, izvod o dr\u017eavljanstvu \u201eIzvod\u201c, potrebno je da prilo\u017eite dokaz da ste u periodu od 1990. do 1999. godine imali li\u010dnu kartu tada\u0161nje Savezne Republike Jugoslavije registrovanu u nekoj op\u0161tini na Kosovu. Mnogi to nemaju, ali imaju \u0161kolska svedo\u010danstva, radne sveske i sli\u010dna dokumenta, koja slu\u017ebenici u Centrima za registraciju dokumenata ne mogu da prepoznaju, jer mora biti u pitanju dokument sa fotografijom, a to zna\u010di li\u010dna karta ili paso\u0161.<\/p>\n\n<p>Marijana Jovanovicq je u to vreme bila maloletna, punoletna je 2006. godine, tako da se ovo pravilo na nju ne odnosi. Re\u010deno joj je da mora da dobije boravi\u0161nu dozvolu na pet godina, a zatim c\u0301e proveriti (nisu joj objasnili kako) da li ispunjava uslove za dr\u017eavljanstvo. Za boravi\u0161nu dozvolu je podnela zahtev u Migracionom centru u Pri\u0161tini 2019. godine, a onda se dogodila pandemija COVID-19 i nikada se nije vratila. Onda, kada se pandemija koronavirusa zavr\u0161ila, re\u010deno joj je da boravi\u0161na dozvola u to vreme va\u017ei samo \u0161est meseci i da c\u0301e sve morati da radi ponovo i ispo\u010detka.<\/p>\n\n<p>Paradoks u njenom slu\u010daju je to \u0161to se u srpskom sistemu udala za dr\u017eavljanina Kosova 2011. godine, i \u0161to ima ven\u010dani list u kosovskom sistemu (koji je njen mu\u017e podneo zahtev \u010dim su se ven\u010dali i dobili), njena deca imaju uverenja o dr\u017eavljanstvu Kosova, jer su ro\u0111ena na Kosovu, ali ona jo\u0161 uvek nije uspela da dobije li\u010dna dokumenta posle toliko godina.<\/p>\n\n<p>Nova smernica, i kao olak\u0161avajuc\u0301a okolnost, traje od februara do aprila 2025. godine, da gra\u0111ani koji su ro\u0111eni na Kosovu posle 1999. godine mogu da podnesu zahtev za kosovska dokumenta. U ovoj smernici nema re\u0161enja za Marijanin problem, a na Kosovu ima mnogo ljudi poput Marijane.<\/p>\n\n<p>\u201cPostignuto je evropsko re\u0161enje\u201c, rekao je tada\u0161nji visoki predstavnik za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Evropske unije \u017dozef Borel 2022. godine, dodajuc\u0301i da je nakon devet dana pregovora u Briselskom dijalogu postignut sporazum o li\u010dnim kartama izme\u0111u predsednika Srbije Aleksandra Vu\u010dic\u0301a i kosovskog premijera Aljbina Kurtija. U praksi, ovaj sporazum izgleda va\u017ei samo za Kosovo i Srbiju da prihvataju vec\u0301 izdata dokumenta, ali i dalje nema re\u0161enja za one koji imaju samo srpska dokumenta izdata od strane policijskih uprava gradova na Kosovu, \u0161to kosovske institucije smatraju nezakonitim.<\/p>\n\n<p><em><strong>(Autor je novinar u op\u0161tini Gra\u010danica. Ova publikacija je omoguc\u0301ena u okviru projekta \u201eDijalog, re\u0161enje, buduc\u0301nost\u201c, uz podr\u0161ku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nema\u010dke, koji sprovode Nova dru\u0161tvena inicijativa (NSI) i Institut za socijalnu politiku Musine Kokalari. Sadr\u017eaj ovog \u010dlanka je isklju\u010diva odgovornost Instituta za socijalnu politiku Musine Kokalari i Nove dru\u0161tvene inicijative. On ne odra\u017eava nu\u017eno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nema\u010dke).<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010cak i nakon \u201cevropskog re\u0161enja\u201c za li\u010dne karte u okviru dijaloga za normalizaciju odnosa izme\u0111u Kosova i Srbije, i dalje postoji odre\u0111eni broj pripadnika srpske zajednice koji \u017eive i rade na Kosovu, a koji nisu u moguc\u0301nosti da dobiju kosovska dokumenta.<\/p>\n<p>Autor: Ana Qup<\/p>\n<p>Poznato je da od stvaranja kosovskih li\u010dnih dokumenata, koji su, kao \u0161to se sec\u0301ate, pre\u0161li put od UNMIK li\u010dnih karata do kosovskih, zvani\u010dni Beograd i vlada u Srbiji ih nisu priznavali. Od po\u010detka Briselskog sporazuma, a zatim i Ohridskog sporazuma, uvek se \u201epregovaralo\u201c da je sloboda kretanja gra\u0111ana prioritet, ali se ispostavilo da to nije slu\u010daj. Posle mnogo godina, uspostavljen je reciprocitet u srpskim dokumentima, a Srbija je kona\u010dno prihvatila kosovske.<\/p>\n<p>Iako od prvog potpisivanja Briselskog sporazuma 2011. godine, koji su potpisali tada\u0161nji premijeri Kosova i Srbije, Ha\u0161im Ta\u010di i Ivica Da\u010dic\u0301, uz posredovanje tada\u0161nje visoke predstavnice za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Evropske unije, Ketrin E\u0161ton, \u010dini se da posle \u010detrnaest godina tog sporazuma postoji olak\u0161anje, ali za odre\u0111ene gra\u0111ane.<\/p>\n<p>Zatim su usledili sporazumi iz 2013. i 2015. godine, gde se uglavnom razgovaralo o osnivanju Zajednice op\u0161tina sa srpskom vec\u0301inom, gde bi srpska zajednica, kao manjinska zajednica na Kosovu, ostvarivala neka prava garantovana Ustavom Kosova.<\/p>\n<p>Vlade na Kosovu su varirale, od Demokratske partije Kosova, preko Demokratskog saveza Kosova, do Alijanse za buduc\u0301nost Kosova, ali u poslednje \u010detiri godine otkako je Pokret Samoopredeljenje preuzeo vlast, \u010dini se da je vi\u0161e ura\u0111eno na stvaranju te\u0161koc\u0301a za gra\u0111ane nego na dono\u0161enju olak\u0161anja.<\/p>\n<p>I dalje postoji odre\u0111eni broj pripadnika srpske zajednice koji \u017eive i rade na Kosovu, ali nisu u moguc\u0301nosti da dobiju kosovska dokumenta. Jedini koje imaju su oni iz srpskog sistema, koji pominju gradove na Kosovu, kao \u0161to su \u201ePU Pri\u0161tina\u201c, \u201ePU Kosovska Mitrovica\u201c ili \u201ePU Gnjilane\u201c. Upravo te dokumente kosovske institucije smatraju \u201enelegalnim\u201c, buduc\u0301i da su za njih neva\u017eec\u0301i, a obi\u010dni gra\u0111ani su uslovljeni da se sele, iz straha od kazne ili mo\u017eda hap\u0161enja zbog posedovanja \u201enelegalnih dokumenata\u201c, dok im iste vlasti ne dozvoljavaju da dobiju kosovska dokumenta. Postoji i strah da bi mogli biti proterani sa Kosova, gde imaju sve: svoj \u017eivot, svoju porodicu i svoj posao.<\/p>\n<p>Marijana Jovanovic\u0301 \u017eivi u Severnoj Mitrovici od 2003. godine. Njen otac je ro\u0111en u tada\u0161njoj Titovoj Mitrovici, koja se i dalje zove Mitrovica, ali je sada podeljena na Ju\u017enu i Severnu. Njena majka je ro\u0111ena u Gra\u010danici. Marijanina nesrec\u0301a je \u0161to je ro\u0111ena u Kraljevu 1988. godine, gradu koji pripada Ra\u0161kom okrugu u Srbiji.<\/p>\n<p>Deo osnovne \u0161kole zavr\u0161ila je u Severnoj Mitrovici, zatim srednju \u0161kolu i univerzitet. U tom gradu se udala, osnovala porodicu i na\u0161la posao. Do danas, ona nema kosovska dokumenta, a godinama poku\u0161ava da ih dobije.<\/p>\n<p>Prema administrativnom uputstvu koje je 2013. godine potpisao tada\u0161nji predsednik kosovske skup\u0161tine Jakup Krasnic\u0301i, nije bilo moguc\u0301e da imate dvojno dr\u017eavljanstvo (na primer, kosovsko i srpsko), a samim tim ni dvojna dokumenta. \u010clanovi srpske zajednice tada nisu \u017eeleli da se odreknu srpskog dr\u017eavljanstva, jer ako se vratimo na po\u010detak teksta, Srbija nije prihvatala kosovska dokumenta, a ulazak u Srbiju sa kosovskim li\u010dnim kartama bio je nemoguc\u0301. Zatim, 2021. godine, kada je kosovski premijer Aljbin Kurti odlu\u010dio o reciprocitetu o srpskim dokumentima, Srbija je dozvolila ulazak sa kosovskim dokumentima, a kosovska vlada je obec\u0301ala da c\u0301e olak\u0161ati nevec\u0301inskim zajednicama prelazak sa srpskih na kosovska dokumenta, ne samo li\u010dne karte, vec\u0301 i voza\u010dke dozvole. I ovo je po\u010delo, ali postoje uslovi, koje neki gra\u0111ani, poput pomenute Marijane, ne ispunjavaju. Dvojno dr\u017eavljanstvo je sada tako\u0111e dozvoljeno, ali ako \u017eelite da imate kosovska dokumenta, ta\u010dnije, izvod o dr\u017eavljanstvu \u201eIzvod\u201c, potrebno je da prilo\u017eite dokaz da ste u periodu od 1990. do 1999. godine imali li\u010dnu kartu tada\u0161nje Savezne Republike Jugoslavije registrovanu u nekoj op\u0161tini na Kosovu. Mnogi to nemaju, ali imaju \u0161kolska svedo\u010danstva, radne sveske i sli\u010dna dokumenta, koja slu\u017ebenici u Centrima za registraciju dokumenata ne mogu da prepoznaju, jer mora biti u pitanju dokument sa fotografijom, a to zna\u010di li\u010dna karta ili paso\u0161.<\/p>\n<p>Marijana Jovanovic\u0301 je u to vreme bila maloletna, punoletna je 2006. godine, tako da se ovo pravilo na nju ne odnosi. Re\u010deno joj je da mora da dobije boravi\u0161nu dozvolu na pet godina, a zatim c\u0301e proveriti (nisu joj objasnili kako) da li ispunjava uslove za dr\u017eavljanstvo. Za boravi\u0161nu dozvolu podnela je zahtev u Migracionom centru u Pri\u0161tini 2019. godine, a onda se dogodila pandemija COVID-19 i nikada se nije vratila. Zatim, kada se pandemija koronavirusa zavr\u0161ila, re\u010deno joj je da boravi\u0161na dozvola u tom trenutku va\u017ei samo \u0161est meseci i da c\u0301e sve morati ponovo i ispo\u010detka.<\/p>\n<p>Paradoks u njenom slu\u010daju je to \u0161to se u srpskom sistemu udala za dr\u017eavljanina Kosova 2011. godine, a da u kosovskom sistemu ima ven\u010dani list (za koji je njen mu\u017e podneo zahtev \u010dim su se ven\u010dali i dobili), njena deca imaju potvrde o kosovskom dr\u017eavljanstvu, jer su ro\u0111ena na Kosovu, ali ona i dalje nije uspela da dobije li\u010dna dokumenta posle toliko godina.<\/p>\n<p>Novo uputstvo, a kao olak\u0161avajuc\u0301a okolnost, traje od februara do aprila 2025. godine, da gra\u0111ani koji su ro\u0111eni na Kosovu posle 1999. godine mogu da podnesu zahtev za kosovska dokumenta. U ovom uputstvu nema re\u0161enja za Marijanin problem, a na Kosovu ima mnogo ljudi poput Marijane.<\/p>\n<p>\u201eDo\u0161lo je do evropskog re\u0161enja\u201c, rekao je 2022. godine tada\u0161nji visoki predstavnik za spoljnu politiku i bezbednost Evropske unije \u017dozef Borel, dodajuc\u0301i da je nakon devet dana pregovora u Briselskom dijalogu postignut sporazum o li\u010dnim kartama izme\u0111u predsednika Srbije Aleksandra Vu\u010dic\u0301a i kosovskog premijera Aljbina Kurtija. U praksi, ovaj sporazum izgleda va\u017ei samo za Kosovo i Srbiju da prihvate vec\u0301 izdata dokumenta, ali i dalje nema re\u0161enja za one koji imaju samo srpska dokumenta izdata od strane policijskih uprava gradova na Kosovu, \u0161to kosovske institucije smatraju nezakonitim.<\/p>\n<p>(Autor je novinar u op\u0161tini Gra\u010danica. Ova publikacija je omoguc\u0301ena u okviru projekta \u201eDijalog, re\u0161enje, buduc\u0301nost\u201c, uz podr\u0161ku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nema\u010dke, koji sprovode Nova dru\u0161tvena inicijativa (NSI) i Institut za socijalnu politiku Musine Kokalari. Sadr\u017eaj ovog \u010dlanka je isklju\u010diva odgovornost Instituta za socijalnu politiku Musine Kokalari i Nove dru\u0161tvene inicijative. On ne odra\u017eava nu\u017eno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nema\u010dke).<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":7622,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":["post-7775","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7775","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7775"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7775\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7776,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7775\/revisions\/7776"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7622"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7775"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7775"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/musineinstitute.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7775"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}