Jačanjem inkluzije zajednice i socijalne pravde, normalizacija odnosa između Kosova i Srbije mogla bi doneti koristi ne samo regionalnom miru, već i koheziji i jednakosti unutar samog Kosova.
Autor: Nora Gjuzi
One su higijenske radnice u bolnici “Isa Grezda“ u Đakovici. To su žene iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice. Suočavaju se sa kašnjenjima u isplatama i nesigurnošću u svojim radnim odnosima.
Takve situacije su dobro poznate u sektoru rada na Kosovu. Kako istraživanja pokazuju, još više kada se radi o radnicima iz RAE zajednica.
U bolnici “Isa Grezda“ takođe su bili primorani da protestuju i organizuju štrajkove. Sebahate Quni je jedna od njih. Njen rad nije plaćen zbog ugovornih sporova između javnog poslodavca i privatne kompanije.
Nadležne institucije ne reaguju. Plate ne stižu. Sindikalci čak počinju da sumnjaju u diskriminaciju na etničkoj osnovi. Kao Sakibe Hoti.
Ovi problemi su postali hronično pitanje koje zahteva održiva institucionalna rešenja. Izazovi u obrazovanju, teška socio-ekonomska situacija, zdravstvo, zapošljavanje i rani brakovi i dalje su prisutni, što čini neophodnim preduzimanje konkretnih i dugoročnih mera za poboljšanje situacije.
Jedno od suštinskih pitanja za poboljšanje uslova zajednica Roma, Aškalija i Egipćana ostaje njihovo aktivno uključivanje u sve sfere javnog i institucionalnog života. U tom kontekstu, institucionalno regulisanje prava i nadležnosti zajednica je važan korak ka poboljšanju njihovih uslova. Ali ne samo to.
Kao preduslov, potreban je okvir koji omogućava inkluzivno i pomirujuće društvo. Ovo je prvobitno osmišljeno Ahtisarijevim paketom, iz kojeg je izveden ustavni model današnjeg Kosova.
Drugo je normalizacija odnosa između Kosova i Srbije. Konsultacije sa nevećinskim albanskim i srpskim zajednicama, odnosno integracija romske, aškalijske i egipćanske zajednice u ovu dinamiku jačaju društvenu koheziju i legitimitet institucija.
Smanjenje tenzija između Kosova i Srbije omogućilo bi da se politička pažnja više usmeri na domaće izazove. U periodu stabilnosti, Vlada Republike Kosovo mogla bi dati veći prioritet jednakim mogućnostima, pristupu obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama za RAE zajednice, umesto da usmerava svoje resurse na bezbednost ili diplomatska pitanja.
Normalizacija odnosa između Kosova i Srbije mogla bi postati katalizator promena i za RAE zajednice. Sprovođenje sporazuma u Briselskom dijalogu sada je takođe uslov za napredak Srbije i Kosova ka članstvu u Evropskoj uniji. Stoga, proces normalizacije koji olakšava Evropska unija prati „evropeizacija“, institucionalne reforme, jačanje vladavine prava i ljudskih prava. Dakle, to uključuje borbu protiv diskriminacije i poboljšanje poštovanja ljudskih prava, u oblastima koje su suštinske za RAE zajednice, koje se često suočavaju sa marginalizacijom i isključenjem.
Jačanjem inkluzije zajednice i socijalne pravde, normalizacija odnosa između Kosova i Srbije mogla bi doneti koristi ne samo regionalnom miru, već i koheziji i jednakosti unutar samog Kosova.
Stoga je ovo zajednički interes, čak i za one koji administriraju i rade u bolnici “Isa Grezda“ u Đakovici.
(Autor je novinar Radio-televizije Kosova (RTK). Ova publikacija je omogućena u okviru projekta „Dijalog, rešenje, budućnost“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke, koji sprovode Nova društvena inicijativa (NSI) i Institut za socijalnu politiku Musine Kokalari. Sadržaj ne odražava nužno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke).