Kosovo je tokom 2024. godine imalo 11.006 zaposlenih manje nego 2023. godine. Dakle, za samo jednu godinu izgubljeno je 11.000 radnih mesta. Ovo prema Anketi o radnoj snazi Agencije za statistiku Kosova za 2024. godinu, objavljenoj 22. maja ove godine. Tokom 2023. godine bilo je ukupno 425.499 zaposlenih, dok se taj broj u 2024. smanjuje na 414.493.
Rastavljeno po polu, 3.850 žena je manje zaposleno u poređenju sa 2023. godinom, dok je broj zaposlenih muškaraca manji za 7.256.
Kosovo takođe beleži primetan pad broja aktivnih osoba (lica radnog uzrasta koja su zaposlena ili registrovana kao aktivni tražioci posla), sa 464.567 u 2024. godini, u poređenju sa ukupno 477.350 u 2023. godini – što je 12.783 manje nego prethodne godine. Najveći pad beleži se u kategoriji neaktivnih osoba. Tamo je broj u 2024. godini za čak 84.276 manji u odnosu na 2023. godinu. Neaktivne osobe su građani Republike Kosova koji su u radnom uzrastu (15–64 godine), ali nisu aktivni na tržištu rada – nisu ni zaposleni ni registrovani kao aktivni tražioci posla.
Broj ovih osoba je izuzetno visok. Za 2024. godinu, procenat neaktivnih osoba iznosi 56,8%. Kosovo, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, predstavlja jedine dve zemlje u regionu gde je broj neaktivnog stanovništva veći od broja aktivnog. Radi poređenja, u prvom kvartalu ove godine (2025), Albanija je imala procenat neaktivnog stanovništva od samo 23,3%.
Ova visoka neaktivnost na tržištu rada može se delimično objasniti neformalnim zapošljavanjem i neformalnom ekonomijom uopšte. Uprkos tome (koja se prema nekim ranijim procenama smatra da iznosi oko 30%), stopa neaktivnosti i dalje ostaje veoma visoka. Iako je Vlada u kontinuitetu izjavila da je tokom četiri godina upravljanja postigla uspeh u formalizaciji ekonomije, u tom slučaju stepen neformalnosti bi trebalo da bude niži. Međutim, neaktivnost se i dalje ne smanjuje.
Procenat neaktivnog stanovništva postaje još alarmantniji kada se razloži po polu i starosnoj grupi. Čak 398.288 žena su bile van tržišta rada tokom 2024. godine, u poređenju sa samo 114.410 zaposlenih žena. Ovo predstavlja ozbiljan i dugogodišnji problem na tržištu rada, koji është jedan od ključnih pokazatelja rodne nejednakosti u našoj zemlji. Nažalost, nijedna vlada do sada nije ozbiljno adresirala ovaj problem. Iako su u poslednje vreme preduzete određene mere od strane Vlade, sa posebnim fokusom na povećanje zaposlenosti žena, rezultati ovih politika i dalje nisu vidljivi. Osim što je broj zaposlenih žena manji nego prošle godine, takođe se vidi da je u procentima rast zaposlenosti kod muškaraca tokom godine bio 2,5%, dok je kod žena iznosio samo 1,4%.
Iako zvuči kao paradoks – da u 2024. godini imamo manji broj zaposlenih u apsolutnim brojevima, porast u procentima – ovo se objašnjava metodologijom po kojoj se procenjuje stopa zaposlenosti i nezaposlenosti. Naime, taj indikator prikazuje procenat zaposlenih u odnosu na aktivnu radnu snagu. Pošto je došlo do značajnog pada aktivne radne snage, procenat zaposlenih raste čak i kada se ukupan broj zaposlenih smanjuje.
Uprkos smanjenju nezaposlenosti na nivou cele zemlje, nezaposlenost među mladima (15–24 godine) je porasla u poređenju sa 2023. godinom. Ukupno 19,5% mladih je bilo nezaposleno u 2024. godini, u poređenju sa 17,3% u 2023. Štaviše, kada se ova nezaposlenost razloži po polu, vidi se da su 24,7% nezaposlenih mladih žene, dok su 16,7% muškarci.
Još jedan podatak koji zahteva pažnju jeste procenat učešća nestabilnog zapošljavanja u ukupnoj zaposlenosti. 14,5% ukupnog zaposlenja se smatra nestabilnim radnim mestima. U apsolutnim brojevima, to znači da je nešto više od 60 hiljada radnih mesta klasifikovano kao nestabilno zapošljavanje.
Međutim, najalarmantniji podatak u ovom istraživanju ostaje veliki pad broja neaktivnih i aktivnih osoba. Ukupan broj neaktivnih osoba u 2024. godini je manji za 84.276 u poređenju sa prethodnom godinom. Ovaj podatak zahteva dodatno objašnjenje. Zajedno sa 12.783 aktivnih osoba manje nego u 2023. godini, to znači da je ukupno 97.059 osoba manje u radnoj snazi Kosova – što je izuzetno visok broj izgubljen u roku od samo jedne godine.
Pad radne snage za skoro 100 hiljada osoba u jednoj godini ne može da se zanemari, relativizuje ili sakrije iza drugačije izračunatih procenata.
Ovo zahteva jasno obrazloženje od nadležnih institucija:
- Koji su razlozi za ovaj masovni pad?
- Koje konkretne mere se preduzimaju za povratak građana na tržište rada?
- Gde je napredak koji je obećan u formalizaciji ekonomije i povećanju zaposlenosti?
- Zašto žene i mladi i dalje ostaju van tržišta rada?
Zahtevamo odgovornost, transparentnost i konkretne akcije, a ne napuhane narative o imaginarnom uspehu.