Musine Kokalari (1917 – 1983) bila je pisac i politička aktivistkinja u periodu između najvažnijih političkih dešavanja u Albaniji i Zapadnom Balkanu, za vreme, pre i posle Drugog Svetskog Rata. Bila je osnivač i ključna ličnost prve Socijaldemokratske Partije Albanije, koja je istovremeno bila i jedna od prvih značajnih političkih grupa koje su se protivile enverističkom režimu. Posledično, Musine je veći deo svog života provela u političkom progonu, hapšenju i mučenju zbog svojih demokratskih uverenja, od kojih nije nikada odustala.

Tako u istoriji, Musine je bila jedan od prvih intelektualaca koja je žrtvovala lagodnost u korist zalaganja za demokratiju, kao žena koja je odbila da bude potčinjena gvozdenom i muškom režimu. Štaviše, Musine je među prvim i retkim koja je kategorički odbacila i borila se protiv konformizma, konservatorizma i totalitarizma. Ustala je protiv hegemonije i monopola partijske države, partije  koja je insistirala na jednoumlje i jednodimenzionalnom političkom aktivizmu, po partiskog diktatu, koja je zastupala koncept odozgo nadole kao i način poimanja otadžbine, rodoljublja i opšteg interesa.

Kada ga je bila uhapšena od strane režima Envera Hodže, 23 januara 1946 i suđena od strane Vojnog suda u Tirani za “sabotažu i neprijatelja naroda” na 30 godina zatvora (2. jula 1946), koja je kasnije smanjena na 20 godina, Musine Kokalari, upsrkos svemu, držala se stava:

„Ne treba da budem komunista da bih volela svoju zemlju! Volim svoju zemlju i ako nisam komunista. Volim njen napredak. Čak i ako ste pobedili u ratu, iako ste pobedili na izborima, ne možete progoniti one koji isle drugačije od vas. Mislim drugačije od vas, ali volim svoju zemlju. Vi me sudite zbog mojih ideja. Ja se ne pokajem, jer nisam ni za šta kriva!“

U Musineovom liku nalazimo isprepletene tri osnovne karakteristike političke aktivnosti i ljudske slobode: intelektualnost, odlučnost i doslednost. Rekla (pisala) je šta misli, delovala je shodno svojim uverenjia, njen govor izražavao njen duh. Dakle, mislila je slobodna, zalagala se slobodna i živela je slobodna.

Rođena je 10. februara 1917 u Adani (Turskoj), Musine Kokalari i njena porodica vratila se u Đirokastri 1921 godine, u gradu njene porodice. Od mladosti, Musine je pokazivala naročitu strast prema književnosti i prema folkloru.

Obrazovana isprva u Tirani, studirala je na Fakultetu savremene književnosti na Univerzitetu « La Sapienza » u Rimu – Italija. Musine Kokalari je 1941 objavila svoje književno delo pod nazivom « Siç më thotë nënua plakë » (“Kako mi kaže starica”) baveći se pitanjima žena i patrijarhalnog društva. Pored sopstvenog književnog dela, preduzela i važne inicijative iz oblasti publicistike.

Tokom 1942 ime Musine Kokalari uključuje se u Italijansku Enciklopediju kao nadareni pisac sa visokim književnim potencijalom. Kao deo antifašističke inicijative u Albaniji, ona doprinosi izdavanju časopisa « Gruaja Shqiptare »  (“Albanska Žena”), od juna 1943 pod nadimkom „Tacitta“. Musine je 1944 objavila dve knjige pod naslovom „Rreth Vatrës “ (“Oko ognjišta”) i “Sa u tunt Jeta” (“Koliko je dugo živeo”).

Od početka 1942, Musine Kokalari angažovala se u antifašističke i antikomunističke pokrete u Rimu. Godine 1943 bila je jedna od glavnih osnivačica i pokretača Socijaldemokratske Partije. Kao deo ovog političkog projekta, 1. januara 1944 godine ona je objavila prvi broj lista “Zëri i Lirisë”(“Glas slobode”), kao zvanični list Socijaldemokratske Partije.

U februaru 1944 Musine je objavila program Socijaldemokratske Partije kojim se zahteva politička sloboda, koja garantuje pravo svakog građanina na slobodu izražavanja, slobodu štampe i slobodu glasanja: „Glavni razlog za ograničavanje političke slobode je [nedostatak] socijalne pravde„. Kokalari je podržala ideju o Balkanskoj Konfederaciji koja je nastala početkom XX veka, a koju su zastupale većina socijaldemokratskih partija balkanskog poluostrva.

Njena braća, Muntaz i Veisim Kokalari, streljani su bez prethodnog suđenja 12 novembra 1944. Progonjena od streljanja njene braće i kao osnivač Socijaldemokratske partije i njenog lista „Zëri i lirisë“ (“Glas slobode”), u periodu od 13 do 28 novembra 1945 godine Musine Kokalari uhapšena je dva puta. Istog meseca uključila se u intelektualni i politički pokret koji je nazvan ”Koalicioni demokratik” (“Demokratska Koalicija”). Ovaj pokret sakupio i zastupao sve opozicione grupe koje su zahtevale odlaganje izbora zakazanih za 2 decembra 1945 godine, kada je nijednoj stranci, osim Komunističkoj Partiji, nije bilo dozvoljeno da se registruje sa svojim kandidatima i političkim platformama. U ”Koalicioni demokratik” (“Demokratska Koalicija”) Musine je bila jedini predstavnik Socijaldemokratske Partije, ali istovremeno i glavna ličnost ove koalicije. Ovaj zahtev je naznačio potrebu za prve višestrančke izbore u Albaniji. Svi potpisnici deklaracije uhapšeni su januara 1946 g.

U to vreme, Musine je uhapšena a potom kažnjena na dugogodišnju zatvorsku robiju, tokom koje je izložena stravičnim mučenjima koja je nad nju sproveo tadašnji režim. Nakon 16 godina zatvora u zloglasnom zatvoru u Burelu (Burrel), 1964 godine izolovana pod strogim nadzorom agenata bezbednosti. Musine Kokalari je provela narednih 19 godina svog života internirana u Ršenu (Rrëshen), gde je penzionisana a dobila je samo polovičan iznos penzije. Radila je 11 godine kao metlarka u građevinarstvu, među opekama, malterom i betonom.

Uprkos stalnom progonu i nedostatku minimalnih uslova, Musine Kokalari u tajnosti je uspela da u celosti piše svoju knjigu, pod nazivom “Si lindi Partia Social-Demokrate” (“Kako je stvorena Socijaldemokratska Partija”), u kojoj je detaljno izrazila svoju progresivnu i demokratsku alternativu.

Musine Kokalari bila je jedan od prvih 30 zatvorenika iz redova pisaca koji su 1960 registrovani od strane Komiteta trojke (preteča PEN kluba).

Musine Kokalari je 1980 g. dijagnostifikovana rakom dojki. Njoj je odbijeno lečenje u državnoj klinici za onkologiju. Odbijanje režima da nju tretira i leči, uzrokovala je strašne bolove i patnje tokom progonom da bi sve to kulminiralo njenom smrću avgusta 1983 g. u totalnoj izolaciji. Musine Kokalari je ponovo sahranjena 1991 g. u Šiš-Tufini (Shish – Tufinë).

Predsednik Republike Albanije je 1993. godine proglasio „Mučenikom demokratije“.